Nlp trening centar, coaching, hipnoza

   

Neverbalno usklađivanje

Iz vlastitoga iskustva znamo koliko je važno odabrati «pravi trenutak» za izreći nešto, posebice kad svojim riječima želimo nešto postići. Svaki roditelj je iskusio da djeca lakše i bolje reagiraju na upute u određenim situacijama. Ukoliko prekinete djecu u igri ili nekoj drugoj zanimljivoj aktivnosti nerado će vas poslušati. Ipak, događa se da morate nešto učiniti odmah, da ne možete pričekati kraj igre ili neko drugo »pravo vrijeme«. Ili možda želite svojoj djeci (ili nekome od odraslih) reći nešto zaista važno i želite osigurati najbolji mogući prijam? Poznavanje vještina neverbalnog usklađivanja u takvim nam situacijama, ali i svim drugim svakodnevnim situacijama, može biti iznimno korisno.

Roditelji se instinktivno usklađuju sa svojim bebama – tada nam je to presudno važno, jer bebe ne znaju govoriti. Svaki roditelj će s ponosom reći kako misli da njegova beba razumije sve što joj priča. I zaista je tako! Bebe vjerojatno ne razumiju svaku našu riječ, ali ono što razumiju je poruka koju im neverbalno šaljemo.

Što mi to činimo da nas bebe razumiju? Kad bebe guguću i mi njima »govorimo« istim jezikom, kad se počinju igrati »skrivača« i mi se »skrivamo«, kad mašu rukama i mi svojim rukama činimo iste pokrete. Nakon nekog vremena kad mi promijenimo svoje ponašanje, primjetit ćemo da i beba mijenja svoje – najprije smo se mi usklađivali s bebom, a kad beba reagira na našu promjenu – vodimo je prema nečemu novom.

Tek prohodala djeca, a i ona malo veća, katkad padnu. Roditelji će instinktivno reagirati – kleknut će ili čučnuti pokraj djeteta i zatim ga utješiti i usmjeriti na nastavak aktivnosti. U svim tim situacijama mi zapravo usklađujemo svoj položaj tijela, svoje pokrete, geste, način i tonalitet govora s djetetom. Zapravo, nastojimo mu biti što sličniji. Na neverbalnoj, nesvjesnoj razini djetetu šaljemo poruku – sličan sam ti i razumijem te. Dijete, isto tako nesvjesno, prima tu poruku i spremnije je reagirati na naše upute.

Svjesno koristeći vještine usklađivanja možemo bitno poboljšati svoj odnos i s djecom i s odraslima. Promotrite li koji put prijatelje kad razgovaraju, ili djecu koja se zajedno igraju, primjetit ćete da zauzimaju gotovo jednake položaje tijela, da govore jednakim tonalitetom, da koriste iste riječi – da su usklađeni.

Pokušajte se neverbalno usklađivati sa svojom djecom – kad razgovarate s njima sjedite ili stojte na isti način kao i oni, ako oni leže legnite i vi pokraj njih … ako želite da se dignu, legnite vi prvo kraj njih i nakon nekog vremena recite nešto poput »a sad je vrijeme da se dignemo i...« i iznenadite s kako je lako. Kako ćete znati jeste li se dovoljno dugo usklađivali i kad je vrijeme da »povedete«? Ponekad će vam to uspjeti vrlo brzo, no ponekad faza usklađivanja može potrajati (i danima!) – ovisi o mnogo toga. Sigurno je samo da ćete usklađivanjem i vi osjetiti dublju povezanost i veće razumijevanje za svoje dijete.

Na našim treninzima vještine usklađivanja uče se i iskustveno, i svaki sudionik već na treningu iskusi koliko je ovo moćan alat za uspješnu komunikaciju. Naravno, uz vještine usklađivanja, uče se i mnoge druge vještine koje vam mogu pomoći u odgoju djece, ali i da se vi sami osjećate bolje i ispunjenije – da se uskladite sa samim sobom. Sve vještine možete koristiti u svim područjima života – od posla do roditeljstva.

Kad se kao roditelj nađete u situaciji da jednostavno ne znate što učiniti, kad vam se čini da ništa ne pomaže, pokušajte samo biti sa svojim djetetom – uskladite se s njim neverbalno – položajem tijela, ritmom disanja … Na taj način dijete prima poruku: »Prihvaćam te kao jedinstvenu osobu i tako i odgovaram – za trenutak zanemarujem tko sam ja da bih bio što bliže tebi, da bih se uskladio s tobom – u potpunosti sam s tobom.« Poruka je to bezuvjetnog prihvaćanja i ljubavi, i zasigurno će ispuniti i vaše dijete i vas same.

Saznajte više

  Polazak djeteta u vrtić značajan je događaj za cijelu obitelj. Djeca različito reagiraju na vrtić, a dječji vrtići danas uglavnom posvećuju puno pažnje tome kako djeci pomoći da se što brže i bezbolnije priviknu na vrtićku rutinu.

Roditelji sa svoje strane daju sve od sebe da svojoj djeci olakšaju razdvajanje - prve dane u vrtiću provode s njima, posvećuju im mnogo pažnje, razgovaraju, tješe, ohrabruju... - no činimo li to tako da djeca razumiju našu poruku?

Prema brojnim istraživanja naše riječi, dakle ono što govorimo, čini manje od 10% (oko 7%) ukupne komunikacije. Ostatak, dakle više od 90%, komunikacije izražavamo neverbalnim putem (tonalitetom, pokretima, položajem tijela, mimikom lica...). Ono što je važno pri tomu je da je naša neverbalna komunikacija direktan odraz našeg unutarnjeg stanja. O tome što mislimo, kako se osjećamo i što vjerujemo da je istina, ovisi neverbalna poruka koju šaljemo sugovorniku, a toga često nismo svjesni. Djeca se u još većoj mjeri oslanjaju na neverbalne signale, pa su često vrlo zbunjena jer im riječima šaljemo jednu, a neverbalno sasvim drugu poruku.

Jeste li se ikad upitali što stvarno mislite o vrtiću? Kakvi su vaši osjećaji? Kakva su vaša sjećanja na vaše dane u vrtiću? Što mislite o tetama u vrtiću? Stres roditelja počinje puno prije samog polaska djeteta u vrtić. Prva je briga roditelja hoće li uopće dobiti mjesto u vrtiću za svoje dijete. No, i kad je dijete upisano u vrtić, roditelje često muči je li to baš pravo rješenje, kako će dijete bez njih kroz tako dugo vrijeme, hoće li dijete biti dobro ...

Događa se da roditelji, ali i okolina, pa i cijelo društvo, vrtiće doživljavaju više kao »nužno zlo«, nego kao mjesto u kojem je dijete sigurno, okruženo poticajima za slobodno učenje i istraživanje, u kojem ima priliku stjecati prijeko potrebne društvene vještine, u kojem se može družiti, igrati i uspoređivati sa svojim vršnjacima. Promotrite li vrtić kao ustanovu kojoj je primarni cilj tjelesni i emocionalni razvoj djece, vjerujem da će i vaši osjećaji o vrtiću biti pozitivniji.

Razmišljajući o vrtiću kao mjestu, i o »tetama« kao osobama koje su tu umjesto roditelja, roditelji mogu osjećati krivnju što »ostavljaju« svoje dijete, iako znaju da moraju o obitelji skrbiti i na drugi način, tj. privređujući materijalna dobra. Šira obitelj i društvo roditeljima nerijetko otežavaju situaciju, posebice majkama, otvoreno ili posredno ističući uvjerenje da bi majka trebala biti doma, uz djecu. Oba roditelja, međutim, imaju pravo slobodno odlučiti o tome kako će organizirati svoj obiteljski život, i svoje karijere. Nažalost to nije uvijek pitanje slobodnog izbora, jer bi vjerojatno više roditelja i odlučilo duže ostati doma uz dijete, da primanja jednog roditelja mogu pokriti sve obiteljske potrebe.

Sve to u roditelja može izazvati krivnju, nesigurnost, nezadovoljstvo … i ma koliko lijepe riječi govorili svojoj djeci, ona će prepoznati roditeljske osjećaje. Najčešća reakcija na takve, neusklađene, poruke je zbunjenost i nesigurnost. Na taj način roditelj, u želji da dijete potakne i ohrabri, zapravo pojačava zbunjenost i nesigurnost.

U tematskim radionicama »U vrtić bez suza« roditelji uče vještine koje im omogućuju da usklade svoju verbalnu i neverbalnu komunikaciju, da prepoznaju i promijene uvjerenja koja ih ograničavaju. Uče također kako proširiti pogled i razumijevanje neke situacije, kako učinkovitije reagirati u komunikaciji sa svojim djetetom.

Iako su radionice ponajprije namijenjene roditeljima čija djeca kreću u vrtić, korisne su zapravo svim roditeljima, jer naučene vještine roditelji mogu koristiti u brojnim svakodnevnim situacijama.

© 2007 - 2009. Format-in. Sva prava pridržana. Design i code Dovon WebArt